Pre nekih … godina, dok je moja sestra još pohađala Školu za muzičke talente u Ćupriji, išla sam na skoro sve koncerte na kojima je svirao gudački orkestar te škole. Jedna od kompozicija koje sam volela da čujem bila je baš ova – Plink, plank, plunk! (napisao Liroj Anderson 1951. godine). Nju su obično izvodili za bis i to BEZ dirigenta! Osim što ima neobičan naziv, ova vesela pesmica je interesantna i zbog toga što se izvodi samo prstima (pizzicato)!
Na ovim stranicama naći ćete (nadam se) zanimljive priče o poznatim i manje poznatim kompozitorima i izvođačima klasične muzike. Neke od ovih priča ste možda već čuli, a neke ćete možda pročitati po prvi put.
Ukoliko ste ipak više raspoloženi za slušanje nego za čitanje, potražite nešto po svom ukusu na stranici "Plejlista". Uživajte!
drveni_advokat
22. 11. 2008. at 14:34
prelepo . . . picikato je tehnika koju obožavam i zbog koje još više volim gudače
a ovo je fantastično, pogotovo što je ceo orkestar razigran
hvala ti što si ovo podelila sa nama, ja se naježih
))
automanijak
27. 11. 2008. at 00:29
zvuci veoma zanimljivo