Da ste imali prilike da ovo pitanje postavite čuvenom kompozitoru Mocartu, odgovor ne bi bio uvek isti. Nime, Mocart je rođen u Salzburgu kao Joannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart. Crkveno ime Joannes Chrysostomus dobio je prema Svetom Jovanu Zlatoustom ( Saint John Chrysostom), jer je rođen 27. januara (tog dana obeležava se prenos moštiju Sv. Jovana Zlatoustog iz jermenskog sela Komana u Carigrad). Ovo ime nije koristio pri predstavljanju.Na ovim stranicama naći ćete zanimljive priče o poznatim i manje poznatim kompozitorima i izvođačima klasične muzike. Neke od ovih priča ste možda već čuli, a neke ćete možda pročitati po prvi put.
Ukoliko ste ipak više raspoloženi za slušanje nego za čitanje, potražite nešto po svom ukusu na stranici "Plejlista". Uživajte!
SadClown
18. 09. 2009. at 16:31
Gle čuda, i ja sam rođen na Svetog Jovana Zlatoustog
Samo što ga mi slavimo u novembru
Pedya
18. 09. 2009. at 16:48
Jel to onaj Zartmo što je otvorio one silne kladionice i što pravi sjajne čokoladne kugle i likere? Čovek je čudo, šta sve zna da radi…
A, da, snimio je i jedan film…
Eniac
18. 09. 2009. at 17:00
Hehe, najlakse je biti dosadan, zivot je onakav kakvim ga cinis a njemu je ocito bilo vrlo zanimljivo
Aleksandar Gvozden
18. 09. 2009. at 18:23
Odlično je ovo, to nisam znao iako sam proucavao bečke klasičare (doduše, akcenam mi je bio na Betovenu).
Hvala
Dudaelixir
19. 09. 2009. at 00:24
O, bože, kako je bio šašav! Secam se i filma o Amadeusu! I u njemu je predstavljen kao malo „fiju, fiju“. Verovatno se i graničio sa genijalnošću, čim je stvorio takvu muziku! Tanka je linija izmedju genija i ludaka, čini mi se!
Reminder
19. 09. 2009. at 10:38
Kako li bi se zvao u Srbiji danas ? Ne bi valjda Rambo Amadeus ili Amadeus Band ?
Marija
19. 09. 2009. at 17:51
SadClown: i oni slave Sv. Jovana Zlatoustog 13. novembra, a 27. januara se obeležava prenošenje njegovih moštiju – ne čitaš ono u zagradi, c c c
Pedya: da, baš taj
zaboravio si da spomeneš i da je komponovao najpoznatiju melodiju za Nokiu
Eno i Vukajlija ga spominje
Eniac, u pravu si. Njemu je život bio sve samo ne dosadan. Šteta samo što nije duže živeo – nepunih 35 godina
Aleksandre, to baš i pokušavam da napravim ovde na blogu – da objavljujem anegdote i informacije koje su većini ljudi nepoznate. Drago mi je ako i uspevam u tome
Dudo, čini mi se da su (dobri) umetnici zaista obično negde na granici ludila
Reminder, verovatno samo Mozzart (sa 2 z, kao i kladionice
)