Moj svet muzike

i klasika može biti zanimljiva

  • Početak
  • Dobro došli
  • Svi tekstovi
  • Plejlista
  • O Mariji
    • Časovi klavira
  • Knjiga utisaka

Muzička žrtva

  • Malo muzike
  • Za radoznale

Davne 1747. godine Prusijom je vladao Fridrih II, poznatiji i kao Fridrih Veliki. Ovaj pruski kralj bio je veliki ljubitelj umetnosti i filozofije. Kažu da je vežbao flautu čak 4 puta dnevno (dok god je imao zube 😉 ).

Na njegovom dvoru radio je Bahov sin Filip Emanuel, kao dvorski muzičar. Pošto je Filip Emanuel toliko pričao Fridrihu o svom ocu, kralj je rešio da pozove starog Baha na dvor, kako bi ga upoznao i svirao malo sa njim.

Poziv je poslat u Lajpcig i 7. maja 1747. godine Johan Sebastijan Bah pojavio se na kraljevom dvoru u Potsdamu. Iako je stigao baš u vreme dok je Fridrih II držao solo koncert na flauti, kada su ga najavili, kralj je prekinuo koncert i poželeo dobrodošlicu velikom kompozitoru.

Onda mu je ponosno pokazao svoju zbirku instrumenata s dirkama, među kojima su bili i najnoviji klaviri Gotfrida Silbermana (Silberman je 1732. nadogradio Kristoforijev model klavira, dodavši mu desni pedal, koji pomaže u sviranju legata, tj. u povezivanju tonova).

Pošto je u to vreme Bah bio poznat kao jedan od najboljih majstora improvizacije, kralj mu je zadao jednu veoma dugu temu i izazvao ga da na tu temu improvizuje troglasnu fugu (fuga – polifoni oblik, čija je suština sistematsko imitaciono sprovođenje jedne teme (ređe 2 ili 3 teme) po izvesnom tonalnom planu; pisana je najčešće za 3 ili 4 glasa*). Bah je prihvatio izazov i počeo je na licu mesta da improvizuje. Svi su bili zadivljeni, a posebno kralj, koji je tada naredio da se njegovom gostu ukaže poštovanje dostojno samog kneza.

Izgleda da je Filip II želeo još malo da testira Bahovo umeće, pa mu je postavio još jedan izazov: da na istu onu temu improvizuje fugu koja bi imala 6 glasova! Pošto do tada niko još nikada nije napisao šestoglasnu fugu, svi su mislili da se kralj samo poigrava sa velikim kompozitorom. Međutim, Bah je ponovo prihvatio izazov, ali je zamolio kralja da mu da malo više vremena.

Vratio se u Lajpcig, a dva meseca kasnije od te jedne teme nastala je zbirka kompozicija poznatija danas kao „Muzička Žrtva“ (Das Musikalische Opfer).

Bah je delo posvetio pruskom kralju, a posveta je glasila „Regis Iussu Cantio Et Reliqua Canonica Arte Resoluta“ (ovo bi trebalo da znači ‘tema koju je zadao kralj, rešena u kanonskom stilu‘). Zanimljivo je da prva slova ovih reči daju reč RICERCAR (Ričerkar), što je bio naziv za tadašnju fugu.

Inače, osim ove neverovatne šestoglasne fuge, koja je poznata i kao ‘Pruska fuga‘, „Muzička žrtva“ sadrži još jednu troglasnu fugu, 10 kanona i trio sonatu za violinu, flautu i basso continuo.

Kod kanona je zanimljivo da neki od njih sadrže i zagonetke. Naime, Bah je napisao samo jedan glas i na latinskom upisao zagonetku. Rešenje te zagonetke predstavlja način na koji bi izvođači trebalo da sviraju ostale glasove. Na primer, negde piše ‘u augmentaciji’ (augmentacija – dvostruko produžavanje notnih vrednosti), što znači da bi tu melodiju trebalo izvoditi tako da su note dvostruko duže od onog što je napisano. Pored ove zagonetke stoji i napomena „Notulis crescentibus crescat Fortuna Regis“, što znači ‘Neka se kraljeva sreća uvećava kako se note produžuju’.

Postoji i modulirajući kanon (modulacija – prelazak iz jednog tonaliteta u drugi), koji počinje u jednom tonalitetu, a završava se u tonalitetu koji je za stepen viši od početnog. Ovde stoji napomena „Ascendenteque Modulationis ascendat Gloria Regis“, tj. ‘kako raste modulacija, tako neka raste i kraljeva slava’.

Osim sonate, za koju jasno stoji kojim instrumentima je namenjena, za ostala dela ne stoji takva napomena. Fuge i kanoni se uglavnom izvode na instrumentima s dirkama (klavir, orgulje) ili u verziji za kamerni ansambl. Šestoglasnu fugu Anton Vebern je 1935. aranžirao za mali orkestar i to u stilu ‘Klangfarbenmelodie’ (tehnika kojom se jedna tema podeli na više instrumenata, kako bi se dobila lepša boja i tekstura same melodije). Evo i slike:

Tema u originalu:

Vebernova verzija:

Ako vas je sve ovo zainteresovalo da poslušate kako zvuči ta famozna fuga u 6 glasova, evo nekoliko izvođenja:

  • na klaviru (uz notni tekst)

  • na čembalu (animirana verzija)

  • i Vebernova verzija


*definicija: Dušan Skovran i Vlastimir Peričić – „Nauka o muzičkim oblicima“ [nazad na tekst]

**slike preuzete odavde: 1, 2, 3 i 4

21. marta 2011.

Post navigation

Matematika i muzika → ← Otkrijte Otros Aires!

2 komentara na “Muzička žrtva”

  1. Marija kaže:
    2. maja 2011. u 18:40

    Dejane, ako želiš, možeš da podeliš svoje priče sa nama – slobodno ovde ostavi link ka svojim pričama 🙂

    Skoro me je neko upitao da nabrojim 5 omiljenih kompozitora i Bah je bio prvi koga sam navela 😉

    Odgovori
  2. Dejan kaže:
    2. maja 2011. u 12:20

    Muzicku zrtvu sam slusao veliki broj puta i u isto toliko izvedbi, sto uzivo na kocetima, sto sa nekog nosaca zvuka, sto na radiju.
    Obozavam Baha on je za mene zapravo NAJVECI STVARALAC POSLE BOGA i Homo qui soli Deo gloria efacit.
    Toliko sam zadivljen njegovom muzikom da sam napisao dve price o tome.

    Odgovori

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

CAPTCHA
Refresh

*

Dobijajte obaveštenja o novim tekstovima na blogu:
Loading

Pogledajte i ...

Sati – Gymnopédie

Krajem 1896. godine Satijeva popularnost počela je da opada, a samim tim i njegova finansijska situacija se pogoršala. Kako bi pomogao prijatelju i privukao ponovo pažnju na njegova dela, Debisi, čija popularnost je tada rasla, je napravio i orkestarsku obradu Satijevih kompozicija...

„O mio babbino caro“

"O mio babbino caro" ("O, dragi oče") je arija iz Pučinijeve opere "Đani Skiki". Poslušajte je u prelepom izvođenju Anđele Georgiu...

Dugački prsti

Interesantno je da je Rahmanjinov imao neverovatno velike šake i dugačke prste - jednom rukom mogao je da obuhvati čak 13 intervala na klavijaturi (raspon od nekih 30 centimetara)!

Muzikalni usisivači

Verovali ili ne, ovakva kompozicija zaista postoji. Zove se "Velika, velika uvertira", a u glavnoj ulozi pojavljuju se tri usisivača, mašina za poliranje poda i 4 puške! :)

Muzikalni daktilograf

Kada kompozitor nazove jedno svoje delo Pisaća mašina (The Typewriter), prvo što mi padne na pamet je „da li je tu solista daktilograf“, a onda i „da li taj daktilograf […]

Teme na blogu

  • Putovanje kroz vreme
  • Za radoznale
  • Opere i baleti
  • Malo muzike
  • Malo smeha
  • Kvizomanija
  • Dešavanja
  • Skripte
    • Harmonija
    • Muzički oblici
    • Istorija muzike
  • Blogovanje

Komentari

  • Serafim na Legenda o nastanku molskih lestvica
  • Petar Petrovic na Prepoznaj instrument
  • Vukasin Knezevic na Prepoznaj instrument
  • Marija na Oblici starogrčke muzike
  • Taki na Oblici starogrčke muzike

Oznake

Alanja Albinoni Betoven Bize BlogOpen Brams Britn Carmen Chopin Debisi Dvoržak d`Alber E.T.A. Hofman Elgar Faure Hajdn harmonija Hačaturjan Hendl Holst Istorija muzike J. S. Bah Kabalje List Maskanji Mocart muzički oblici Paganini Pavaroti Persl Planete Pučini Rahmanjinov Ravel Rosini Satie skripte Stravinski Vagner Venoza Verdi Čajkovski Šostakovič Štraus Šuman

FB drugari

Druženje uz muziku

* Letnji muzički kamp *

Družiciranje

za decu koja već sviraju, ali i za decu koja ne sviraju, ali žele da probaju

* Note *

  • Boris Tarakanov
  • Easy sheet music
  • Free scores
  • Free sheet music guide
  • Free sheet music library
  • IMSLP
  • Majina nototeka
  • Sheetz Box

* Muzika *

  • Espresso muzičke skripte
  • Goranova klasa klavira
  • Majina klasa klavira
  • Music games
  • Muzika u dokolici
  • Sopranov muzički blog
  • Šta da slušam danas
  • Teorija muzike
  • Volim operu

Arhiva tekstova

Powered by WordPress | theme Layout Builder