Dugački prsti
Interesantno je da je Rahmanjinov imao neverovatno velike šake i dugačke prste – jednom rukom mogao je da obuhvati čak 13 intervala na klavijaturi (raspon od nekih 30 centimetara)!
Interesantno je da je Rahmanjinov imao neverovatno velike šake i dugačke prste – jednom rukom mogao je da obuhvati čak 13 intervala na klavijaturi (raspon od nekih 30 centimetara)!
Poznata balerina Ida Rubinštajn zamolila je Ravela da napravi orkestarsku verziju Albenizove klavirske svite „Iberija“ kao muzičku podlogu za jedan njen balet. Ravel je pristao, ali je posle nekog vremena saznao da je svitu već orkestrirao španski dirigent Enrike Arbos i da je zakonom o autorskim pravima zabranjena još jedna orkestracija istog dela…
Iako je Šopenov Nokturno u cis-molu (Op. posth.) u originalu je napisan za klavir, postoji i prerađena verzija za violinu i klavir. Predstavljam Vam obe verzije, pa sami odlučite koja […]
Krajem 1896. godine Satijeva popularnost počela je da opada, a samim tim i njegova finansijska situacija se pogoršala. Kako bi pomogao prijatelju i privukao ponovo pažnju na njegova dela, Debisi, čija popularnost je tada rasla, je napravio i orkestarsku obradu Satijevih kompozicija…
Kada je 1801. godine Betoven završio sa komponovanjem svoje sonate br. 14, u cis-molu (op. 27 br.2), dodao je i naziv „Quasi una fantasia“ (kao fantazija), što se najviše odnosi […]
Iako su Domingoi Kareras danas veliki prijatelji, nije uvek bilo tako. Zbog političkih nesuglasica, ova dva tenora su 1984. godine postali neprijatelji. To je bilo toliko ozbiljno da nisu uopšte želeli da nastupaju zajedno na koncertima…
Ovo je, zapravo, treći stav svite „Skaramuš“ (Scaramouche), koja je u originalu napisana za alt saksofon i orkestar 1937. godine. Dve godine kasnije prerađena je i za klarinet i orkestar, a 1941. godine pojavila se i verzija za dva klavira…
Rad na ovom delu Debisi je započeo 1890. godine, ali je dosta toga izmenio do njegovog objavljivanja 1905. godine, najverovatnije na zahtev svog izdavača. Iako se ne zna sa sigurnošću šta je napisano 1890. godine, a šta je nastalo kasnije, zna se da je Debisi promenio nazive za bar dva stava…
Britn je kao temu uzeo Rondo iz kompozicije Abdelazar, koju je napisao Henri Persl. Delo počinje tako što ceo orkestar odsvira temu, a zatim svaka sekcija orkestra svira po jednu varijaciju – prvo drveni duvači, zatim gudači, sledi harfa, limeni duvači i na kraju udaraljke.
Zanimljivo je da je najpoznatiji tango (igra koja je nastala u Argentini) napisao zapravo danski kompozitor Jakob Gade. Kažu da ga je za ovu muziku inspirisao članak u novinama u kome je objavljeno da je muž, u napadu ljubomore, ubio svoju ženu…
Na premijeri u Beču, 01. maja 1786. godine, na zahtev publike, izvođači su ponovili čak 5 arija, a pri drugom izvođenju, 08. maja, ponovljeno je čak sedam arija! Car Jozef II morao je da donese zakon o broju ponavljanja arija u operi, jer se zbog ponavljanja arija dešavalo da opera traje i duplo duže nego što bi inače trebalo da traje…
Jedna od kompozicija za gudače koju sam volela da čujem bila je baš ova – Plink, plank, plunk! Osim što ima neobičan naziv, ova vesela pesmica je interesantna i zbog toga što se izvodi bez upotrebe gudala…