Jedna od najpoznatijih arija iz Verdijeve opere Rigoleto je arija vojvode od Mantove iz trećeg čina – „La donna è mobile“ („Žena je varljiva“). Ironija ove arije je u tome što je zapravo vojvoda taj koji je „varljiv“, tj. zavodi svaku ženu na koju naiđe.
Zanimljivo je da je, dok nije prvi put snimljena, ova arija uvežbavana u tajnosti. Razlog tome je taj što je melodija vrlo iteresantna i brzo se pamti. Već posle prvog izvođenja opere skoro svaki gondolijer u Veneciji je pevušio baš ovu ariju. Na premijeri „Rigoleta“ Rafael Mirate (Raffaele Mirate) igrao je ulogu vojvode i otpevao ovu ariju odlično. Posle njega, mnogi poznati tenori snimili su „La donna è mobile“: Lučano Pavaroti (Luciano Pavarotti), Enriko Karuzo (Enrico Caruso), Plasido Domingo (Plácido Domingo), Mario Lanza, Huan Dijego Flores (Juan Diego Flórez)… Meni se ova arija najviše dopala u izvođenju Roberta Alanje (Roberto Alagna). Poslušajte i vi, pa izaberite najlepše izvođenje:
„Rigoleto“ (Rigoletto) je opera melodrama u tri čina, koju je napisao itaijanski kompozitor Đuzepe Verdi (Giuseppe Verdi). Libreto za ovu operu napisao je Frančesko Maria Pjave (Francesco Maria Piave), na italijanskom jeziku, prema drami Viktora Igoa „Kralj se zabavlja“ (Le roi s’amuse).
Opera je premijerno izvedena 11. marta 1851. godine u Veneciji.
Lica:
Radnja opere dešava se u XVI veku u Mantovi i okolini. Nastavak teksta »
Dok je jednom prilikom probao sa svojim orkestrom, čuveni dirigent Bruno Valter imao je problema sa prvim čelistom. Naime, čelista je bio bolestan. Stalno je kašljao i time remetio probu. Neko vreme Bruno je bio strpljiv, ali čelista nikako nije mogao da prestane da kašlje. Dirigent se najzad, vidno iznerviran, obratio nesrećnom čelisti rečima:
„PA DOBRO, ČOVEČE, HOĆETE LI VEĆ JEDNOM PRESTATI DA SE PONAŠATE KAO PUBLIKA!?!“
Pre nekih mesec dana bio je objavljen konkurs za tekstove koji bi se našli u Blogopediji 2009. Iako nikada pre nisam slala svoje tekstove na bilo kakav konkurs, odlučila sam da ovog puta ipak probam.
A onda, pre par dana, zahvaljujući Twitter-u, saznam da je objavljena lista tekstova za ovogodišnju Blogopediju. Odem da vidim, kad ono – i moj tekst je tu!
Kakvo prijatno iznenađenje! Kad se samo setim svih onih časova srpskog jezika u srednjoj školi sa kojih sam bežala kad god sam znala da treba da se piše sastav…
Želim da se zahvalim Slavku i Srđanu, koji su odlučili da je moj tekst dovoljno dobar da bi se našao u Blogopediji 2009 i da vam preporučim i ostale tekstove: Nastavak teksta »
Na današnji dan, 22. septembra 1958. godine, u malom mestu Lajatiko, nedaleko od Pize, rođen je poznati italijanski tenor, Andrea Bočeli (Andrea Bocelli). Još kao mali pokazivao je veliku ljubav i interesovanje prema muzici. Već sa 6 godina počeo je da uči da svira klavir, a ubrzo zatim i flautu, saksofon, trubu, trombon, harfu, gitaru i bubnjeve. Takođe je voleo i da peva.
Na žalost, Andrea je još od rođenja imao problema sa vidom, a posle više lekarskih pregleda, utvrđeno je da pati od glaukoma. U svojoj 12-toj godini, posle nesreće na fudbalskom terenu, potpuno je izgubio vid. Njegova majka govorila je da mu je samo muzika donosila utehu.
Sa samo 14 godina (1972.) Andrea je pobedio na svom prvom pevačkom takmičenju, „Margherita d`Oro“ u Viaređu, kompozicijom „O sole mio“. Po završetku Srednje škole (1980), studirao je pravo na Univerzitetu u Pizi. Kako bi zaradio novac, nastupao je u barovima, gde je pevao aktuelne hitove. Tamo je i upoznao svoju buduću ženu, Enriku, sa kojom se venčao 1992. godine. Njihova dva sina rođena su 1995. (Amos) i 1997. (Mateo) godine.
Bočelijeva pevačka karijera počela je 1992. godine, kada se javio na audiciju koju je organizovao u to vreme vrlo popularan italijanski rok pevač Cukero. Njemu je bio potreban tenor koji bi otpevao sa njim demo snimak kompozicije Miserere, koju je Cukero planirao da snimi sa Pavarotijem. Kada je Pavaroti čuo Bočelija, bio je toliko oduševljen, da je rekao Cukeru da bi kompoziciju možda ipak trebalo da otpeva sa Bočelijem. Cukero je ipak ubedio Pavarotija da pevaju zajedno, a zahvaljujući toj audiciji Bočelijeva karijera krenula je uzlaznim putem. Nastavak teksta »
Na ovim stranicama naći ćete (nadam se) zanimljive priče o poznatim i manje poznatim kompozitorima i izvođačima klasične muzike. Neke od ovih priča ste možda već čuli, a neke ćete možda pročitati po prvi put.
Ukoliko ste ipak više raspoloženi za slušanje nego za čitanje, potražite nešto po svom ukusu na stranici "Plejlista". Uživajte!