Evropska muzika do XVII veka bila je zasnovana na starocrkvenim lestvicama – modusima. Do tog vremena nije se znalo za dur i mol, za tonalitete, niti za funkcije, već je u upotrebi bila tzv. modalna harmonija, tj. sazvučja (uglavnom trozvuci) koja pripadaju određenom modusu i smenjuju se sasvim slobodno, bez utvrđenih funkcionalnih odnosa. Na kraju modalnih kompozicija formiraju se autentične i plagalne kadence i tu možemo tražiti začetak funkcionalnog načina razmišljanja.
U baroku, nakon određenih naučnih otkrića u oblasti fizike i matematike, dolazi do konstruisanja novog instrumenta – dobro temperovanog, tj. savremenog klavira. U isto vreme, u muzici dolazi do konsolidacije dur – mol sistema, funkcionalnog načina razmišljanja, a harmonija postaje nezavisna, tj. samostalna komponenta u izgradnji muzičkog oblika. Bah piše „Dobro temperovani klavir“, koji nije bio samo udžbenik za sviranje klavira – to je bila prva zbirka kompozicija koja je obuhvatala sve durske i molske tonalitete.
Karakteristike harmonskog jezika baroka
Harmonski jezik zrelog baroka podrazumeva zakonitosti klasične harmonije, koja će vladati sve do XX veka. Upotrebljavaju se figurativni tonovi (skretnice, prolaznice, zadržice, anticipacije), a trozvuci se dele na glavne i sporedne, kao i četvorozvuci. Od petozvuka se
upotrebljava jedino V nonakord, i to u vidu zadržice 9 ispred 8.
U baroku je zastupljen manji broj alterovanih akorada, i to dijatonskog tipa: N6, Fs, DD, DD, V => IV i VII => IV.
Na krajevima baroknih kompozicija vrlo često se javlja istupanje u S (subdominantnu) oblast, tzv. miksolidijsko istupanje. Ostvaruje se pomoću akorada V => IV i VII => IV. Od drugih vantonalnih dominanti eventualno i retko su se upotrebljavale V => II i V => VI, i to samo u duru.
Od alterovanih akorada hromatskog tipa upotrebljavao se jedino prekomerni sekstakord (prvi obrtaj dvostruko umanjenog kvintakorda), kao DD u harmonskom molu i molduru ( na #II, sa #IV i bVI).
Tonalni plan baroknih kompozicija ne izlazi iz kruga šest najbližih tonaliteta: osnovni, D, S i njihove paralele. Najčešće je plan takav da ako je kompozicija durska, prvi njen deo se kreće do D tonaliteta, a ako je kompozicija molska, kretanje vodi do paralelnog dura. Drugi deo kompozicije karakterišu modulacije u obližnje tonalitete, dok je treći deo kompozicije posvećen tonalnoj reprizi, tj. ponovnom uspostavljanju osnovnog tonaliteta.
Od modulacija se najviše koristila dijatonska modulacija i jednostavnije hromatske modulacije (uz pomoć promene sklopa akorda i uz pomoć N6), dok se tek kod Baha sreće i enharmonska modulacija, i to isključivo uz pomoć enharmonizma U7.
Ovaj tekst zaštićen je Creative Commons Attribution-Noncommercial-Share Alike 3.0 Serbia License.
(slika preuzeta odavde)
Mirjana, hvala puno na predlogu. 🙂
Iskreno, harmonijom se nisam dugo bavila aktivno (ne računam svakodnevno korišćenje harmonije u nastavi klavira 😉 ). Ove skripte nastale su još prošlom veku – u peridu od 1993. do 1996. godine. Nisam ni znala da je u međuvremenu promenjeno obeleževanje stupnjeva. Hvala Vam još jednom na informaciji 🙂
Draga Marija!
Sve pohvale za ideju i trud na ovom polju. Predlozila bih da sifriranje vantonalnih akorada, odnosno vantonalnih dominanti bude onakvo kako se danas primenjuje, a to znaci da umesto npr. V-VI (dominanta za VI sa onom strelicom izmedju) koristi DVI. Ovo se, naravno, odnosi i na sve ostale vantonalne dominante (DII, DIII, DS), jer ne vidim opravdanost koriscenja oznake DD samo za privremenu i vantonalnu dominantu V stupnja, tj dominante. Mislim da ima daleko vise smisla, pogotovu sto se D vise ne obelezava kao V ili S kao IV… time se zeli da istakne funkcija pojedinih i glavnih akorada, a samim tim se i prividno dominantni odnos putem pravilnog sifriranje treba da prenese i na privremene tonike.
To je tačno, ali to ne znači da kvartsekstakord nije akord. Šta onda reći o umanjenim i prekomernim akordima ili o dvostruko umanjenom ili tvrdo umanjenom septakordu? 🙂
Iskreno, nisam ja sad neki stručnjak za harmoniju – prenosim ti samo ono što su mene učili 😀
Evo sad cu ti detaljno reci sta je moji profesor rekao:
Da Kvartsekstakord nije “stabilna harmonija“.
Kvarta je nestabilna i uvek hoce se razresiti u terci.Istotako seksta je manje stabilna i ona hoce se razresiti u kvinti.Muzika je bilatoliko razlicita u proslim vekovima,ali to ipak znaci kad cujemo 6/4 onda to znaci da se taj mora razresiti u 5/3.
Vidi, koliko ja znam, u klasičnoj harmoniji savršene konsonance su: čista prima, oktava, čista kvinta, čista kvarta, a nesavršene konsonace su velika terca, velika seksta, mala terca i mala seksta.
Disonantni intervali bi bili: mala septima, velika sekunda; velika septima, mala sekunda, umanjena kvinta, prekomerna kvarta i hromatski polustepen.
Tako su bar mene učili… 😀 Jako me zanima odakle ta informacija ( i na osnovu čega) da je čista kvarta disonantan interval..
Pitam te o kvartsekstakord,jer profesora ovde u Australiji kazu da na primer kvartsekstakord izgradjen naprimer:
C-F-A,
ima kvarta izmedju C i F koji je smatraju kao disonantni interval.Tako bar ovde su rekli.
Makedonac, hvala na komplimentu 🙂
Ne znam zašto pitaš da li je kvartsekstakord uopšte akord? Poslednji put kada sam učila harmoniju, rekli su mi da jeste. Doduše, možda se u međuvremenu nešto i promenilo 😉
O kontrapunktu sam takođe planirala da pišem, zapravo da postavim skripte, ali ne verujem da ću stići pre septembra..
Hvala ti puno Marija…Pogledao sam ove materijale i super su.
Zelim da znam,koje je tvoje mislenje o kvartsekstakord…Jel je taj uopste akord?Ili nije?
Mozes postaviti nesta vise o kontrapunkt?Prve vidove,druge i td?Hvala ti.
Sladjana, hvala Vam na predlogu i pohvalama 🙂
Izvanredan materijal, hvala vam. Ukoliko ste u mogucnosti da uz pdf. karakteristike pokazete i primere iz literature. Bilo bi dobro da svaka definicija ima tacno oznaceno mesto u literaturi.
Sledim vas svaki dan i radujem se novim stranicama.
Pozdrav,
Slagjana