i klasika može biti zanimljiva
Osim što je bio odličan kompozitor, Mocart je bio i veoma dobra osoba. Bio je izuzetno vesele naravi i uvek je bio spreman na šalu. Tako se jednom prilikom, u društvu opkladio da može da odsvira akord koji niko drugi na svetu ne može. On je naime napisao takav akord koji se sastojao iz devet tonova. Od toga, četiri tona su bila na levoj strani klavijature, četiri na desnoj strani, a jedan tačno u sredini, toliko udaljen od ostalih tonova akorda da ga je bilo nemoguće odsvirati.
Kada su njegovi prijatelji videli ovaj akord, bili su ubeđeni da ga je zaista nemoguće odsvirati i pristali su na opkladu. Mocart je tada, sav srećan, prišao klaviru, odsvirao levom rukom ona četiri tona na levoj strani klavijature, desnom rukom četiri tona na desnoj strani, a onaj usamljeni ton po sredini klavijature odsvirao je nosem! Tako je dobio opkladu.
Napomena: Komentari čiji sadržaj je neprimeren i uvredljiv (po bilo kom osnovu) biće uklonjeni sa sajta, a autori istih biće prijavljeni provajderu.
Na ovim stranicama naći ćete zanimljive priče o poznatim i manje poznatim kompozitorima i izvođačima klasične muzike. Neke od ovih priča ste možda već čuli, a neke ćete možda pročitati po prvi put.
Ukoliko ste ipak više raspoloženi za slušanje nego za čitanje, potražite nešto po svom ukusu na stranici "Plejlista". Uživajte!
škrabalica
25. 01. 2009. at 15:22
hehe, sjajno!
Punky
25. 01. 2009. at 17:26
O Bože…ha,ha,ha…
Duda
25. 01. 2009. at 22:01
Dok sam citala pocetak price o Mocartu, nekako sam odmah pomislila na nos, ne znam zasto, pa sam se i uverila da je tako jedino bilo moguce. Dosetio se!
marija
25. 01. 2009. at 22:58
Snalažljiv mladić
makarone
26. 01. 2009. at 14:24
„ko umije, njemu dvije“
drveni_advokat
29. 01. 2009. at 22:20
hehehe, Mocart je zaista bio faca. znam priču da je kao dečak svirao na nekoj svečanosti i da su ljudi pričali da svira tako lepo jer ima magični prsten na ruci. on je to čuo, na trenutak prestao da svira, skinuo prsten i zasvirao još lepše
marija
30. 01. 2009. at 08:07
u pravu si, advokatice
to je bilo u Milanu, a Mocart je tada imao samo osam godina. Publika prosto nije mogla da poveruje da tako mali dečak može da svira tako dobro, pa su pretpostavili da je u pitanju neka maguja – prsten