Jednom prilikom, kada je bio u Rimu, 14-togodišnji Mocart je čuo Papski hor kako izvodi čuvenu crkvenu kompoziciju „Mizerere“ („Smiluj se“), koju je za potrebe crkve napisao Alegri. Ovo delo smatralo se toliko svetim da je Papa zabranio prepisivanje i umnožavanje notnog teksta, zapretivši isključenjem iz crkve svakome ko se drzne da njegovu zabranu prekrši. Međutim, na malog Mocarta je ova kompozicija ostavila toliko jak utisak, da je odmah posle slušanja otrčao kući i u jednom dahu je zapisao od početka do kraja, po sećanju! Posle drugog slušanja, ispravio je par grešaka i dobio savršen notni tekst tog zabranjenog komada.

Kada je, par dana kasnije, bio na jednom prijemu, susreo se sa čuvenim pevačem (kastratom) Kristiforijem, koji je bio član crkvenog hora. Mocart ga je tada zamolio da mu otpeva  jedan deo iz „Mizerere“-a. Znajući za zabranu i pretnju Pape, Kristifori je namerno otpevao komad pogrešno. Mocart mu se tada nasmejao, rekavši mu da je pogrešio i nadmeno otpevao komad tačno pred svima. Ovo je naravno saznao i Papa, koji je tada zatražio da mu dovedu mladog kompozitora. Na opšte iznenađenje, Mocart ne samo da nije kažnjen, već ga je Papa odlikovao ordenom „Viteza sa zlatnom mamuzom“!

Pogledajte i ovo: